Koliko su mediji u Srbiji korumpirani i moćni u svom
potpunom ignorisanju morala, vidi se i na primeru ovogodišnjeg Evrosonga i
stvaranja kulta nevažne ličnosti kakva je Bojana Stamenov. U poslednjih mesec
dana mediji su preplavljeni prčama o Evroviziji. Izmišlja se kako je naša pesma
favorit, a da za to nema nikakvog realnog osnova. Izmišlja se kako Bojani stižu
podrške sa svih strana i od najvećih legendi muzike. Ceo svet navija za Bojanu
sudeći po našim medijima. Koliko je sve to netačno videlo se i u plasmanu koji
možemo da zahvalimo samo dijaspori.
Naslovi kao “I google podržava Bojanu”, “Sajmon Le Bon
navija za Bojanu na Evroviziji”, “Bojana oduševila Engleze”, “Bojana oduševila
Beč” i slično danima su bili na naslovniicama navina pre finala. Ni oduševljeni
Englezi ni Bečlije nisu joj dali poene. Kada se finale završilo i prognoze pale
u vodu traže se krivci u politici, nebratskom ponašanju Rusa i Makedonaca, korumpiranoj
Evropskoj uniji koja vodi antisrpsku politiku.
Interesantno je da se u medijima osuđuju Rusi i
Makedonci što nisu pokazali prema nama bratsku solidarnost i dali nam poene,
ljute se na našu dijasporu što nije glasala a u isto vreme osuđuje politizirano
takmičenje i to što je sve namešteno. Sami traže protekciju na osnovu
slovenstva i jezika dok za to isto osuđuju druge. Posle takmičenja pošto su
krivicu za poraz svalili na druge, nastavljaju da pišu o Bojani, ko je i odkale
je, šta je rekla, kako hoće da se uda i rodi dete, kako želi da u Beču ima
seks, intervjuišu se njeni roditelji i slično.
Sindrom Kosovskog boja se vidi i na ovako nevažnom primeru.
Ne može se bez dramatizacije, svaljivanja krivice na druge, bezrazložnog
favorizovanja sebe, neprihvatanja poraza, nerealnih očekivanja i beskonačnog
razvlačenja jedne iste teme. Nema realnosti u pisanju medija a nema ni
obraćanja pažnje na druge. Ne prihvata se da su ukusi različiti i da svi
učesnici imaju jednaka prava na pobedu. U našim medijima nema “važno je
učestvovati” parole. Kreira se napetost, svi su protiv nas, mi smo najbolji,
oni nas mrze, zavide nam i slično. Kuda sve to vodi viđamo svakodnevno i uživo.
Nema razloga da se tako piše i stvara tenzija oko sitnice. Možda našim medijima
treba građanstvo sa manijom gonjenja ali nama nije potrebno da istu razvijemo.
Нема коментара:
Постави коментар