Pojava da se koriste društvene veze
da bi se stekao status dobro je poznata oduvek, u raznim domenima društva i naročito
umetnosti. Ima nešto u umetnosti što pleni i privlači još od pećinskih slika
naovamo. Biti umetnik je lepo, ljudi te
poštuju i vole. Imaš slobodu da radiš i kažeš šta hoćeš, nemaš radno vreme…..
Dok
se umetnost nije isplatila njome su se bavili ljudi koji su znali da rade nešto
što drugi nisu. U većini slučajeva nisu imali pojma da su umetnici, samo su se
trudili da prežive pomoću svoga zanata. To ih je činilo velikim. To preživljavanje
često je bilo mukotrpno, pomoću donacija nekih magnata kojima se sviđao njihov
rad. Retko su stvarali nešto što su voleli i sami želeli da stvore. Obično su
to bila naručena dela, za koja je data kapara, pa ih je onaj ko je naručio
proganjao da ispoštuju rokove, kao što se narod odvajkada preganja sa
majstorima. Tako su nastala najveća dela slikarstva, vajarstva, pa i mnoga
neprolazna dela književnosti. Umetnošću se mahom bavila sirotinja. Malo se ko iz
te visoke klase laćao umetnosti. Oni su samo znali da uživaju u lepim stvarima
bez prljanja ruku. Skupljali su lepe predmete, čitaj umetnička dela i
naručivali ih. Bili su mecene umetnika, dovodili ih u svoj krug gde su služili
za zabavu dokonih bogataša a bogataši njima služili za preživljavanje.
Sa pojavom Novog Doba i Informatičkog
društva sudbina umetnosti se menja. Sada neka polu pismena glumica kojoj je
jedina vrlina to što ima silikonske sise i mišićavo dupe zarađuje po filmu
toliko koliko svi srpski radnici zarade za ceo svoj životni vek i to svi
zajedno. Pominju se tu desetine miliona dolara. J.K Rowling, spisateljica Hari
Potera zaradila je stotine miliona dolara praznoglavom pričom o dečaku
čarobnjaku. Uz pomoć marketinga i filmske industrije postigla je uspeh o kome
Tolstoj nikada nije mogao ni da sanja, da
ne govorimo o ogromnoj količini novca i tituli viteza. Sada naravno postaje
popularno biti umetnik. Sada isplivavaju ljudi sa dobrim porodičnim vezama u
svetu marketinga, koji imaju novaca da se reklamiraju ili plate objavljivanje
knjige, snimanje filma ili koji imaju veza pomoću kojih mogu da postignu
promovisanje svoga dela. Sada i viša klasa svakog društva želi da se bavi
umetnošću, da bude poznata, priznata. Tako dobijamo umetnike koji to nisu. Piše
žena, primera radi, bezveznu knjigu od 100 strana, u kojoj ispljuje istorijske
ličnosti, napiše nekoliko neistina i budalaština, ide u detalje kad su u
pitanju njene lične ljubavne afere, začini sve to opisima eksplicitnog seksa i
objavi. Tu se naravno njen posao ne završava, naprotiv tek počinje. Sada se
treba pojaviti u bezbroj emisija, ispričati gomilu laži i gluposti, popljuvati
malo i žive a ne samo mrtve, posvađati se sa nekolicinom istih takvih umetnika,
reklamirati se na društvenim mrežama facebooku, twiteru, pinteresu i slično.
Dozvoli da je napadaju, osporavaju, pljuju, brane…Stvori jedan vakum oko sebe
koji usisava brojne gledaoce malih ekrana pa i onih sto ništavnih strana koje
je nadrljala i koje uostalom niko i ne čita. Iako niko ne zna ni jedno njeno
delo svi znaju nju. Nema čoveka u zemlji koji nije za nju čuo. Ona postaje
sastavni deo njihovih života preko televizije, Interneta, novina. Raspravlja
se, ne o njenim delima već o tome šta je o kome i gde rekla i šta bi sledeće
mogla da izjavi. Vremenom napiše i nekoliko takvih knjižica sa tiražem od sto
primeraka koje razdeli prijateljima i rođacima. Papir sve trpi, rekao je narod.
Posle toga novinari pišu na naslovnim stranama “Naša poznata književnica sa
opusom od preko trideset dela poručuje Stoji “Stojo jedi govna ja sam umetnica
a ti k…a!”
Eto tako se danas postaje umetnik. Pitam
se šta li bi na to rekao Tolstoj koji je šesnaest puta rukom prepisivao Rat i Mir,
a to je, za one koji nisu čitali, podebela knjiga. Njemu to i nije bila nužda,
bio je grof i bogat čovek. Šta bi rekao Mikelanđelo koji je danima držao glavu
povijenu unazad dok je oslikavao tavanicu Sikstinske kapele, i žmirkao jer mu
je trunje padalo u oči?
Kada pomru ovi današnji marketing
umetnici zaboraviće se preko noći i oni i njihova dela koja uostalom ni za
njihovog života niko ne zna, ali šta to njih briga. Žive natprosečnim životom,
okruženi lepim stvarima, novcem, pažnjom, ljudi ih prepoznaju na ulici, njihova
se sluša. Mnogo bolje prolaze nego da su se opredelili za bilo koju drugu vrstu
zanimanja. Ne dajte da vas lažu. Danas je retko ko umetnik iz unutrašnjeg nekog
poriva kome je nemoguće odoleti. Umetnici su jer se to isplati.



Cista istina. Ja nisam citala nista od ovih autorki ali mi je Bjelica jako nesimpaticna sa svojim prenemaganjem, sesirima I nobizmom.
ОдговориИзбришиBjelica sada trazi od naroda pare preko drustvenih mreza. Krajnje nisko. Ne preza ni od cega.
ОдговориИзбришиNe znam koja mi je od ovih gospodja odbojnija i losija "umetnica". Na zalost nisu jedine. O moralu ovih osoba nije vredno ni raspravljati.
ОдговориИзбришиOvce su za sisanje ja uvek volim da kazem. Sto im narod dozvoljava da rastu kao cir na njegovoj grbaci.
ОдговориИзбришиUpitao bih autorku ovog teksta da li zna da kaze ko su zene na slici po imenu i prezimenu i sta ponaosob misli o svakoj.
ОдговориИзбришиOve fotografije upravo podrzavaju tekst i ako citate najpre biografije ovih zena videcete da su iz redove tzv. Crvene burzoazije koja je svoju decu gurala u politiku ili umetnost, a ako im citate dela, videcete da to sto pisu nije vredno papira na kome je napisano. Vi naravno mozete imati i drugacije misljenje o delima ali o porodici i vezama ovih zena ne mozete jer suto cinjenice.
ИзбришиOvo nije odgovor! Jos jednom molim autorku ovog teksta da nabroji po imenu i prezimenu sve osobe koje su na slici!!!! HVALA!!!
ИзбришиZalosna slika dokle se srozala srpska knjizevnost koja je jednom bila vodeca u regionu.
ОдговориИзбриши