Svakodnevni život većine ljudi odvija
se mirno, jednostavno, utvrđenim nekim redom. Njime dominiraju navike kojih se
teško osloboditi, one utvrđuju neki naš način života koji je dragocen
onome ko ga vodi. Velike nesreće ili
neverovatni srećni obrti dešavaju se retko i najčešće nekim ljudima za koje smo
samo čuli, koje ne poznajemo lično. Život sastavljen iz neverovatnih srećnih
obrta može se sresti samo na televiziji i
to tako što se preuveličava i osvetljava samo mali period nečijeg života a
veliki deo ostavlja u tami. U tom velikom delu je svakodnevica, navike, borba
sa strahovima, lenjošću, sumnjama…. Život je mahom jednostavan i ma koliko nas
često pritiskao i ne bio po našim standardima mi želimo da ga zadržimo, da ga
ne menjamo jer u samoj svojoj suštini on nam odgovara, skrojen je po našoj
meri.
U današnjoj svakodnevici većine ljudi
televizija i Internet imaju veliku ulogu. Navikli smo se skoro da ne
razmišljamo, svakodenvno se vraćamo medijima da nam kažu šta se dogodilo, kako
da se osećamo, sta da mislimo….sve nam je servirano. Živimo za društvene mreže i
na društvenim mrežama koje su pune lažnih profila na koje smo navikli. Čitamo
nepotpisane članke ili napise koje potpisuju nepoznati sa Black Hole, Ariel,
Ox, i uvažavamo njihova mišljenja iako ne znamo apsolutno nista o njima. Vodimo
razgovore sa Princom Tame, Malom garavom, Prelepoticom, Slovenskim bogom i sl.
Nemamo pojma ko su ti ljudi, kakve su njihove životne priče i važnije kakve su
njihove namere prema nama. Mogu biti mnogo mlađi ili stariji nego što se
predstavljaju, mogu biti na sasvim drugom mestu nego što kažu, možda u zatvoru
zbog ubistva ili na drugom delu sveta, mogu biti povezani sa nekom
terorističkom ili satanističkom organizacijom koja ima cilj da uvuče u svoje
redove što više ljudi, mogu biti serijske ubice, silovatelji, pljačkaši koji se
trude da privuku još jednu žrtvu. Jednom reči mogu biti bilo ko, ali ako se ne
predstavljaju, onda su sigurno nešto sasvim drugo od onoga što tvrde.
Danas svi manje-više znamo da ne
treba verovati ljudima koje srećemo online pa ipak se često iznenadimo kad
čujemo da ima naivnih i podložnih još uvek. To nije ništa čudno jer metode koje
predatori koriste uvek su raznovrsne i nove. Veoma ih je teško raskrinkati,
ispratiti, razumeti pre nego što se dogodi neka nesreća. Opet je naravno više
dobrih ljudi i lažni profili često nisu opasni ali je uvek oprez neophodan.
Ima mnogo slučajeva propaganda preko
Interneta. Naročito sada ISIS koristi raspoloživu tehniku da dode do mladih i
naivnih širom sveta i raširi svoje ideje. Mediji se mogu lako iskoristiti u svrhu
širenja opšte panike ali i upozorenja. Svi smo gledali video gde neko preti
Balkanu i Srbiji kako će biti Islamija. To može biti bilo ko. Po govoru i
bezveznoj pesmi koja je pevana reklo bi se da se radi o Albancu, koliko on ima
godina, ko je, odakle je, da li je zaista povezan sa nekom organizacijom ili je
napravio video iz zafrkancije mi to ne možemo znati ali verujemo njegovoj
pretnji ili ako baš mi kao pojedinci ne verujemo, veruju naši mediji, koji svi
kao jedan prenose video i najavljuju da se te pretnje moraju shvatiti krajnje
ozbiljno. Postoji li zaista razlog za takvu ozbiljnost i paniku? Nemam odgovor
na to pitanje, ali mislim da je vlastima relativno lako da saznaju ko je
postavio taj video na youtube i da su to trebali uraditi pre nego što su ga
objavili na sva zvona. Može to biti i neki dokoni petnaestogodišnji Albanac sa
Kosova, a ovde se radi njegovih budalaština uzbunjuju milioni ljudi. Da li je
takva pretnja moguća? Mislim da je jasno da islamisti nisu još pokorili ni
Siriju, da ne govorimo o Turskoj (takođe muslimanskoj zemlji), a kako će
pokoriti zemlju sa većinskim hrišćanskim stanovništvom. Terorizam je nešto
drugo. Napadi terorista mogu se bilo gde dogoditi, ali se njime ne porobljava
suverena zemlja već se samo unosi nemir i veći stepen pripravnosti.
Odavno već postoje na youtube vide
zapisi izvesne grupe hakera Anonimus kojima se preti ISIS-u da će protiv njih
ratovati svim sretstvima. Skoro se pojavio i zapis kojim čovek pokazuje da je
video i pretnju snimio dvanaestogodišnji dečak koji nije haker već zavisnik od
video igrica.
Internet je mesto bezbrojnih
mogućnosti gde možemo biti bilo ko i raditi šta poželimo. Možemo testirati
svoju maštu do neverovatnih granica, zarađivati, družiti se, saznavati……
mogućnosti su neiscrpne. Uvek se ipak moramo setiti da moralna pravila koja
važe u svakodnevici važe i na Internetu. Sa druge strane u tami nepoznavanja,
iza laznog profila ili preteće organizacije uvek se krije čovek koji je
povredljiv i ranjiv. Prema tom saznanju moramo udešavati svoje ponašanje. Čovek
je veoma krhko i povredljivo biće. Kao
što se sve ono što pošaljemo u etar na kraju vraća nama, tako se i ono što
pošaljemu u mrežu itekako računa i vaga na nekim terazijama u nekoj izvesnosti,
kada za to dođe vreme.
Нема коментара:
Постави коментар