Svet svakog čoveka
kreće se u krugovima stvarnosti koju on sam stvara ili koja se stvara oko
njega. Nekada je svet stvarnosti bio jasno odeljen od sveta mašte. Čovek je
ljude delio na poznate i nepoznate, stručne i nestručne, uspešne i neuspešne,
one koje voli i one druge……. Sa poznatima i voljenima bio je poverljiv,
slobodan, verovao im je. Od stručnjaka je tražio rešenje za svoje problem,
prema nepoznatima bio je uzdržan i oprezan. Sa pojavom Interneta svetovi mašte
i stvarnosti često se poklapaju i često mreža bude jača od svega drugoga, od
onoga što znamo i što su nas učili. Nepoznati ljudi na Internetu postaju bliži
i važniji od poznatih i voljenih.
Nama, koji smo veći deo života proveli bez
Interneta to je nelogično i nenormalno. Za nas je stvarnost u velikoj meri
ostalo ono oko nas, što očima možemo da vidimo i rukama opipamo, međutim vidim
da su odrasle generacije ljudi koji ne znaju za ono vreme bez Interneta i kod
kojih je stvarnost jedna nejasna slika, umrljana utiscima sa mreže.
Priznajem da
deljenje iskustava preko mreže može zaista da pomogne u određenim životnim
situacijama. Kada je čovek bolestan ili ima neki veliki problem, pomaže mu
povezivanje sa ljudima koji imaju istu muku. Čovek se oseća bolje jer zna da
nije sam.
U moru
medicinskih sajtova i čatova najuspešniji su oni za trudnice i novopečene
majke. Pored portala na kojima pišu stručnjaci, pedijatri, ginekolozi,
fizijatri, ljudi sa fotografijom, titulom, imenom, prezimenom i mestom
stanovanja, veći je broj onih sajtova sa tekstovima ispod kojih ne stoji
nikakav potpis. Ovi tekstovi često su mešavina prevoda sa sličnih sajtova na
engleskom jeziku i onoga što neka, potpuno anonimna ličnost, misli da bi bilo
dobro za bebu i majku. Takav je kod nas veoma popularan sajt Bebac, koji ima i razgranatu
pričaonicu gde majke dele savete jedna drugoj u vezi sa bebom. Žene potpisane kao Jaca, Maca,
Maja, Daca i slično, ostavljaju veoma otvorene komentare o svojoj deci. Iz
njihovih komentara može se zaključiti da postoje deca koja sede sa tri meseca,
puze sa četiri, a hodaju sa nepunih šrst. Sa tri meseca dete joj kaže mama a sa
šest recituje abecedu.
Onda se javi neka očajna mlada
majka sa komentarom: „Ajoj žene pomagajte moja beba ima šest meseci i još ne
sedi samostalno, o hodanju ni pojma nema. Da li je to neki problem, šta mislite
šta da radim?“
Tada joj
se javi Maca sa komentarom: „Ništa ne brini, svako dete je priča za sebe. Ja
imam troje dece, prvo je samo selo sa četiri meseca, a propuzalo sa pet, drugo
opet propuzalo sa tri, a selo sa četiri dok
ovo mi treće selo sa dva meseca a
počelo da puzi sa četiri. Nema pravila.“ Da li je ovakav komentar majci kojoj dete ne
puzi sa šest meseci doneo neku utehu ne znam.
Tu su naravno i pametni saveti
o ishrani beba. Većina ovih žena ne veruje savremenoj medicini i misli da je u
vreme naših baka, kad je svako treće dete doživljavalo da odraste, bilo mnogo
bolje. Iako savremena pedijatrija ne preporučuje da se bebama daje kravlje
mleko Jaca, Maca, Maja i Daca su svim srcem za to. Obavezno Moja kravica iz
samoposluge, to je prava hrana za bebe, ako dobije krv u stolici, skuvaš mu
malo čaja od kamilice i k'o rukom odneseno.
Za napredne bebe, a sve su takve na Internetu,
preporucuje se pirinač već u drugom mesecu života a od trećeg može i pasulj,
grašak, kivi, jagoda, meso svake veste, musaka, pa dete to uzima samo ručicama
i stavlja u usta, pa sve ciči od zadovoljstva.
Javljaju se naravno i kritičari,
žene koje i otvoreno kažu Jaci, Maci, Maji i Daci da lažu i da ni jedno dete ne sedne samo pre
navršenog sedmog meseca, ne propuzi pre osmog i prohoda pre jedanaestog. Kritikuju
ih i po pitanju ishrane, jer se bebi uvodi čvrsta hrana tek od petog ili šestog
meseca i to jedna po jedna namirnica. Takve žene bivaju naravno ispljuvane,
optužene da se mešaju u vaspitanje i odgoj tuđeg deteta, jer fiolozofija većine
žena koje dele savete drugima preko Interneta je 'dete je moje i mogu sa njim
da radim šta hoću.'
Jedna od ovih kritičarki
drznula se da pita majku sa naprednim detetom zašto ga hrani pasuljem kad je za
bebu od tri meseca to teško i nesvarljivo da bi ova odgovorila da nema para da
kupi hranu za bebe. Ova je onda upita „ kako to da imaš pare za internet „, a
žena joj odgovori da joj Internet treba da bi se savetovala sa drugima o tome
šta je dobro za njenu bebu i tako joj zapuši usta. U svetu umrljne stvarnoti na
mreži Jaci, Maji, Maci i Daci više se
veruje nego pedijatru sa imenom, prezimenom i kvalifikacijama.
Ko su ove osobe koje se
potpisuju nadimkom i ne daju nikakve informaciiije o sebi? Ne znam. Mislim da
možda i nemaju decu, možda nisu ženskog pola. Ne znam koje su struke, ali se da
zaključiti da nisu medicinske. U Americi se desilo da je jedna osoba, vrlo
aktivna na ovim sajtovima potpisana kao Velika mama, čak usvajala neželjenu
decu preko Interneta. O toj praksi udomljavanja neželjene dece preko Interneta
prvi je pisao Rojters, a onda su se uključile i vlasti. Istraživanje je
pokazalo da je Velika mama rodila troje dece. Prvoj je devojčici slomila nogu u
prisustvu komšinice pa joj je socijalna služba oduzela dete, drugog je dečaka
od 15 meseci nehotično udavila u kadi, jer ga je ostavila tamo samog satima, a
treće joj je dete, takođe dečak još u bolnici oduzeto, zbog ova dva predhodna slučaja. Neka
od dece koju je usvojila preko Interneta su nestala o čemu se vodi istraga. Ona
je rado davala savete o podizanju dece na Internetu baš kao i Jaca, Maja, Daca,
Maca. Zato ja niti čitam nepotpisane članke na portalima ili u novinama niti se
bavim komentarima anonimnih ljudi. Volim da znam sa kim razgovaram.
Нема коментара:
Постави коментар