U Čileu se svake
godine na đubrištu nađe nekoliko novorođenih beba koje su majke jednostavno
napustile ili ubile, stavile u plastičnu kese i bacille na deponiju. Širom
Južne Amerike stopa devojčica koje su zatrudnele veoma je velika. Neke od njih žrtve su silovanja ili incesta ali su većinom
samo mlade devojke koje ne nalaze podršku u svojoj sredini i nisu u stanju da
zadrže dete.
Bernarda
Galjardo čitala je 2003 godine u novinama jednu takvu priču o devojčici koja je
nađena u plastičnoj kesi na đubrištu i odlučila da dete dostojno sahrani.
Suočila se sa velikim teškoćama. Po zakonu morala je prvo da usvoji devojčicu
pa tek onda da dobije telo. Ovo je nije sprečilo, angažovala je advokata i
usvojila mrtvo dete. Novine su pisale o njenoj borbi i na sahranu je došlo više
od 500 ljudi.
Od tada je
Bernarda pokrenula kampanju “Ne ubijajte svoju decu, dajte ih na usvajanje”.
Ističe da u Čileu na svaku napuštenu bebu dolazi najmanje čertiri porodice koje
žele da je usvoje. Od tog perioda Bernarda je usvojila i sahranila još nekoliko
dece.
Reditelj Rodrigo
Sepulveda napravio je film inspirisan njenom pričom koji se trenutno prikazuje
u Čileu i na festivalima širom sveta.